
Jedna od najvažnijih tehnika prilikom izvođenja pilates vežbi jesu upravo tehnike disanja.
U pilates metodi koristi se međurebarno trodimenzionalno disanje. Pri svakom udahu grudni koš će se puniti kiseonikom, dizati i širiti napred, u stranu i nazad, a pri izdahu prazniti, spuštati i sužavati. U ovoj metodi je važno izbegavati abdominalno disanje i tako će se abdominalna muskulatura svesno aktivirati pri svim pokretima i stabilizovati kičmeni stub.
Prilikom disanja ne sme biti napetosti i telo ne sme biti u grču, već je potrebno zadržati opuštenost koja omogućava potpunu koncentraciju. Pored ovoga bitno je zadržati potpunu fluidnost disanja i kontinuitet bez zadržavanja daha.
Udiše se na nos, a izdiše na usta snažno. Pri udisanju će se pored grudnog koša raširiti i abdomen. Pri izdisaju potrebno je svesno kontrahovati mišiće abdomena i karličnog dela. Na taj način će izdah primicati abdomen kičmenom stubu i tako stimulisati zatezanje ramena oko struka. Kako se aktivira trbuh treba svesno aktivirati i karlično dno. Pri izvođenju svih vežbi treba disati što je posebno važno u seriji za abdomen jer je upravo spominjani obrazac disanja neophodan kako bi se ta regija jačala. Bitno je i pomenuti da se naporniji deo vežbe prati izdahom sem ako nije drugačije navedeno.
Smisao ovog načina disanja jeste i stabilizacija kičme kroz kretnje torza, ruku i nogu. Buđenjem i jačanjem skupina lumbalno-karlične regije, tzv. core-a, pojačava se efikasnost i sigurnost vežbi, kao i opšte funkcionisanje celog organizma.
Ovakva vrsta disanja, međurebarno trodimenzionalno disanje svojstveno je pilates metodi i sasvim je moguće da ne odgovara drugim tehnikama vežbanja. Iako se ova vrsta disanja neće upotrebljavati tokom svakodnevnih aktivnosti i nezavisno od vežbanja, osnaženost dubokih posturalnih mišića ostaje prisutna, a time i njihova stabilizaciona uloga.
Tagged: abdominalno disanje, međurebarno trodimenzionalno disanje, stabilizacija kičme, stabilizovati kičmeni stub, tehnike disanja