
Učenici naše škole posetili su 5.9.2013. godine Galeriju Grafički kolektiv u okviru svojih vannastavnih aktivnosti.
Galerija Grafički kolektiv je jedan od najpoznatijih umetničkih centara u Srbiji i nekadašnjoj Jugoslaviji.
Galerija promoviše grafiku i grafički dizajn kako u našoj zemlji, tako i u svetu.
Rad Galerije Grafički kolektiv zasniva se na bogatom programu, visokim kriterijumima i otvorenosti prema svemu inovativnom u umetnosti.
Galerija priređuje više od dvadeset izložbi domaćih i stranih autora godišnje.
Prvi umetnički performans odigrao se šezdesetih godina upravo u ovoj galeriji.
Kolekcija Grafičkog kolektiva broji preko četiri hiljade grafika; delatnost Galerije obuhvata i objavljivanje kataloga, monografija, stručnih publikacija.
U Galeriji su ustanovljene i sledeće nagrade za doprinos u likovnoj umetnosti:
Veliki pečat – prvo nacionalno priznanje za grafiku;
Mali pečat – priznanje za najbolju grafiku manjeg formata;
Grifon - nagrada za najuspeliji grafički dizajn.
Poznati umetnici iz prve i zlatne generacije grafičara Akademije likovnih umetnosti u Beogradu su Boško Karanović, Mirjana Mihać, Dragoslav Stojanović, Dragoljub Kažić i Mile Petrović.
Aqua permanens, izložba grafika Milice Antonijević
Milica Antonijević (1973) je slikarka koja se bavi prvenstveno grafikom, a svoje izložbe već je imala u Galeriji Grafički kolektiv.
2012. godine ova slikarka je osvojila prestižno priznanje, Otkupnu nagradu Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije za ciklus grafika Vodeni fragmenti.
Neiscrpna tema njenog stvaralaštva jeste voda, lajtmotiv i aktuelne izložbe Aquapermanens. Voda je za autorsku izvor sveg života i stvaranja, ali ne samo bilološkog, već i duhovnog. Zato je i latinski izraz aqua permanens zapravo sinonim za biće, i to duhovno, koje u sebi spaja sva četiri elementa. Kao dominantna figura na grafikama Milice Antonijević izdvaja se ronilac, u simboličkom smislu čovek koji je potrazi za suštinom života i stvaranja, a prostor traženja odgonetke postojanja je okean ili more (simbol života). Čovekova radoznalost označena je težnjom da se ispliva na površinu simboličkog okeana, a da se pri tom ne izgubi veza između prirode i pojedinca, biološkog i duhovnog u čoveku.